Urbar sela Pribislavec izdan je 24.kolovoza 1768. godine. Pisan je mađarskim u hrvatskim jezikom, a dodatak sa specifikacijom podložničkih obveza prema feudalnom gospodaru samo hrvatskim jezikom. Dodatak s pojašnjenjima prava i obveza podložnika pisan je također hrvatskim jezikom.Originalni primjerak čuva se u Muzeju Međimurja Čakovec.Inače, u to vrijeme urbari međimurskih sela gotovo redovito pisani su hrvatskim jezikom.Pojašnjenja toga najvažnijeg dokumenta za svakodnevni život u kojoj su naznačene specifičnosti sela Pribislavec u času izdavanja urbara latinskim su jezikom napisali pravnici županije Zala Ivan pl. Marton i Sigismund pl. Berke. U Pribislavcu tada nije bilo pustih selišta, a podložnička je struktura bila slijedeća: 42 kmetske obitelji, 6 inquilinskih obitelji, (zakupnika) i 3 subinquilinskih obitelji (podzakupnika). Najveći posjed od podložnika držao je Mihael Šafarić. Imao je čak jedno cijelo i 7/8 selišta. Bez sumnje bio je među podložnicima najbogatiji čovjek u selu. Njegov je posjed bio veći od posjeda mnogih međimurskih plemićkih obitelji. Cijelo selište (oko 30 jutara oranica i sjenokoša) držali su Stjepan Zernoha, Juraj Purgar, Ivan Masten, Stjepan Tkalec, Tomo Mihalic i Simon Mihalic. Veliki broj kmetova držao je polovicu ili 3/4 selišta što govori da su podložnici Pribislavca bili relativno imućni.
Prije teksta urbana, ali kao njegov sastavni dio nalazi se anketa o prilikama u Pribislavcu prije nego što je izdan novi urbar. Anketa je pisana latinskim jezikom, a proveli su je također 24.kolovoza 1768. godine pravnici županije Zala Ivan pl. Marton i Sigismund pl. Berke. Inače, bilo je uobičajeno da se takva anketa piše na hrvatskom jeziku. Kako je sve to datirano u samo jedan dan, očito je da je anketa provedena samo formalno. Stanovnici Pribislavca se kao i drugi međimurski podložnici ne sjećaju „starog“ urbara, odnosno tvrde da ga nisu imali.
Iz sumarnih opisa Međimurja i Pribislavca raznih putopisaca izdvaja se onaj iz 1831.godine. Pribislavec se navodi kao selo na Čakovečkom vlastelinstvu grofa Ladislava Feštetića. Pripada rimokatoličkoj župi sa sjedištem u Čakovcu. Stanovnici Pribislavca, njih 459, su Hrvati. U selu je lijepi dvorac oko kojeg su uređeni vrtovi. Sjeverno od sela blaga je uzvisina. Selo okružuju polja, livade i pašnjaci, djelomice i močvarni teren.Uzgaja se dosta duhana. Stoka se u proljeće i na jesen goni na ispašu. Uzgajaju se i dobri konji.Oko mjesta ima dosta divljači, osobito jelena.
O Pribislavcu poznati mađarski etnolog Ferencz Gonczi 1895.godine u svojoj knjizi kaže: «Na južnoj strani brežuljkaskog dijela Međimurja smjestilo se selo Pribislavec. U Pribislavcu se nalazi jednokatni lijepi dvorac grofa Eugena Feštetića, građen u neogotičkom stilu. Dvorac se nalazi usred lijepog i dobro njegovanog parka.»
Car Franjo Josip I. u dva je navrata posjetio Međimurje.Bilo je to 1887.i 1896. godine kada su u okolici Čakovca održane velike vojne vježbe. Oba puta došao je vlakom, te su mu je priređeni svečani dočeci. Godine 1896.car je bio u društvu nadvojvode Otona. Kod kompleksa današnjih Čakovečkih mlinova u Ulici dr. Ivana Novaka bio je postavljen veliki slavoluk. Tu je cara i njegovu pratnju pozdravio tadašnji veliki župan županije Zala grof Laszlo Jankovics. Za boravka u Čakovcu car je oba puta odsjeo u Pribislavcu, u dvorcu grofa Feštetića.
Izvori informacija
– Josip Bedeković Natale solum, 1752 god.
– Josip Črep,Feštetići posljednji grofovi Međimurja
– Vladimir Kalšan Pribislavec 1367-2005
– Vladimir Kapun Međimurje 1918
Informacije prikupio i uredio:
– Saša Rakić
