Kada su se Romi prvi puta u Međimurju pojavili danas je teško utvrditi. Prvi pouzdani podatak o njihovu prisustvu u Međimurju je vijest da se u Legradu se 1688.godine krstilo dijete “ciganskog vojvode Ivana”. Povremeno, u pojedinim dokumentima iz 18. stoljeća nailazi se i na Rome u Međimurju. Veći broj Roma naselio se u Međimurju u drugoj polovici 19.stoljeća. Naime, 1855.godine ukinuto je ropstvo Roma u Rumunjskoj, te se oni preko Mađarske počinju doseljavati u Međimurju. Bavili su se uglavnom koritarstvom i živjeli uz rijeke Muru i Dravu. Nakon agrarne reforme i parcelizacije Čakvečkog vlastelinstva naseljuju se u raznim mjestima.
Izjave mnogih stanovnika Međimurja, a posebice Pribislavca, govore o osobitoj naklonosti posljednjeg feuudalnog gospodara grofa Eugena Feštetića prema Romima. Za njega čak mnogi kažu da je romskog podrijetla, da je često odlazio u njihova naselja, obožavao njihovu glazbu, te ih znao bogato nadariti. On im je navodno trajno ustupio zemljišta gdje su izgradili svoje nastambe. (42)
Sustavne vijesti, uglavnom s negativnim konotacijama, o Romima nalazimo u lokalnom listu već od 1884. godine. Već te godine često su u raznim mjestima Međimurja priređivane zabave s plesovima na kojima su svirali uglavnom ciganski orkestri iz Mađarske. Vlasti su rado izdavale dozvole za takve zabave jer su ti orkestri svojim repertoarom bili u funkciji mađarizacije Hrvata u Međimurju.
U travnju 1892.godine na Muri između Goričana i Kotoribe žandari su uspjeli uhititi dio ciganske bande koja je mjesecima terorizirala stanovnike Međimurja i južnih dijelova mađarske županije Zala. Ciganska banda od oko 40 osoba došla je u ove krajeve iz Austrije jer su govorili samo njemački i romski odnosno ciganski. Zadnje razbojstvo učinili su 8.travnja kada su na cesti između Kotoribe i Donje Dubrave napali i orobili dvije žene i kočijaša. Oduzeli su im 57 forinti i ostavili ih na cesti teško ranjene. To razbojstvo bio je neposredni povod za široku akciju žandara iz Nagykanisze. U akciji je uhićeno 14 odraslih Roma, a u istrazi jedan je od njih priznao da su godinu dana ranije napali, opljačkali i ubili trgovca Rosenberga u Svetom Martinu na Muri. Čak je pronađen trgovčev zlatni džepni sat i pištolj kojim je ubijen. Istražni organi bili su uvjereni da su članovi bande napali i orobili i poštu u Svetom Martinu na Muri. Uhićenje dijela bande i panični bijeg ostalih donio je olakšanje stanovnicima Međimurja.Ostatak bande uhićen je u srpnju iste godine u Podravini.
Zanimljivi se podaci nalaze i u popisu stanovništva iz 1900.godine. U Čakovcu su kao obrtnici bili prijavljeni i dvanaestorica Roma – svirača. U vezi s tim romskim glazbama i njihovom svirkom u Čakovcu se dogodio ozbiljan politički incident. Još 5.siječnja 1919. godine u Čakovcu je izašao prvi broj tjednika “Međimurske novine”, tada glasila Narodnog vijeća za Međimurje. Interesantno je da je prvi vlasnik novina bio dr. Ivan Novak, a prvi glavni urednik čakovečki franjevac o. Kapistran Geci. Geci je ubrzo postao i vlasnikom lista, ali je već 22. svibnja iste 1919. godine napustio tjednik. Svoju odluku o. Kapistran Geci obrazlaže u kronici čakovečkog Franjevačkog samostana tvrdeći da je za nju kriva grupa svećenika, na čelu s dr. Vinkom Žgancem i Jurajem Lajtmanom, koja se opirala disciplini Katoličke crkve i koja je kasnije otpala od nje, te čardaška afera. Radilo se naime o tome što su neki istaknutiji Hrvati u gostionici naručili od romske glazbe da im svira čardaš, a kada su se ostali prisutni Hrvati i Slovenci tome usprotivili, dobili su batine i bili izbačeni iz lokala. Geci je tražio javnu osudu toga čina, a kada je ona izostala, napustio je “Međimurske novine”.
Očevici krvavih događaja u studenom 1919.godine u Pribislavcu za poticanje na pljačku krive u prvom redu domaće Rome. Naime, u Zagrebu su 13.studenoga 1918. godine dali svoj iskaz očevici, stanovnici Pribislavca Franjo Novak, Marija Zorčec i Monika (Muna) Zorčec. U zapisnik je ušlo slijedeće: “U nedjelju dne 3. novembra nastala je kako drugdje tako i u nas uzbuna te su u prvom redu Cigani kojih imade u tom selu mnogo (sjedište cigana u Medjumurju) razbili židovske dućane i grofovski majur”. U brutalnim događajima koji su uslijedili i kojom prilikom je deset stanovnika Pribislavca bilo javno vješano i strijeljano nigdje se ne spominje da se bilo što dogodilo pribislavečkim Romima.
Izvori informacija
– Josip Bedeković Natale solum, 1752 god.
– Josip Črep,Feštetići posljednji grofovi Međimurja
– Vladimir Kalšan Pribislavec 1367-2005
– Vladimir Kapun Međimurje 1918
Informacije prikupio i uredio:
– Saša Rakić
