Nakon što su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan ubijeni u Bečkom Novom Mjestu u Beču je 30.listopada 1671. godine objavljena prva verzija popisa imovine obitelji Zrinski. Naime, po nalogu cara Leopolda izdana je 26. travnja 1670. godine isprava o konfiskaciji svih imanja grofa Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana i drugih sudionika zrinsko-frankopanskog ustanka. Kako bi se iz postupka konfiskacije izlučila imanja nasljednika bana Nikole Zrinskog, sina Adama i supruge mu barunice Sofije Löbl, bilo je potrebno učiniti popis i procjenu cjelokupne imovine obitelji Zrinski.
Udovica grofa Nikole Zrinskog Čakovečkog, Sofija Loebl i sin grof Adam Zrinski zadržali su polovicu Čakovečkog vlastelinstva i svoje sjedište prenijeli u dvorac u Pribislavec. Polovicom pak Međimurja upravlja dvorska komora.U starom sjedištu grofova Zrinskih u čakovečkoj utvrdi carski su časnici s vojničkom posadom i komorski činovnici koji upravljaju dijelom Čakovečkog vlastelinstva.Najveći dio obiteljskih stvari koje su preostale nakon bezočne pljačke po slomu zrinsko-frankopanskog ustanka, prenijete su u dvorac u Pribislavec.U Pribislavec je prenijeta i izuzetno vrijedna knjižnica obitelji Zrinski koju je uglavnom stvorio grof Nikola Zrinski Čakovečki, a dopunio je sin mu Adam.
Selo Pribislavec je u administrativnom smislu 1692.godine bio u Judikatu Domašinec zajedno s Domašincem, Belicom i Gardinovcem. U Pribislavcu je 1672.godine bila zgrada predionice u vrtu kurije – tada pod upravom i u vlasništvu grofice Loebl.
Nakon reformiranja tlake 1678.godine alodijalne su oranice na komorskom su dijelu posjeda smanjene. Organizirani su novi alodiji, ali je na većini starih aloda smanjena površina oranica. Godine 1692.na dijelu posjeda koji je držao, sada već pokojni, grof Adam Zrinski alodijalne su oranice porasle s 319 na 398 jutara. Adam Zrinski je istodobno držao pet kurija uz koje su postojale velike alodijalne površine. Na posjedima tih kurija 1692. popisane su slijedeće ratarske površine.
Prema tome u Pribislavcu je bio organiziran veliki alodij, najveći na nekadašnjem posjedu grofa Adama Zrinskog u Međimurju. Vlastelinski podložnici iz Pribislavca bili su u realizaciji svoje radne rente uglavnom angažirani na tom alodiju, ali su po potrebi bili upotrijebljeni i drugdje.
Grof Adam Zrinski je u dvorcu u Pribislavcu 23. travnja 1686. godine napisao dodatak svojoj oporuci. Prvu oporuku napisao je u Beču 5.travnja iste godine. Zbog odlaska u rat protiv Turaka kao pukovnik austrijske vojske htio je, naime, izbjeći sve nepreciznosti i u slučaju pogibije osigurati da se striktno provede njegova volja. Najvažnije točke u dodatku oporuke su slijedeće: Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio je supruzi grofici Mariji Katarini Lamberg. Odredio je da se u slučaju njegove smrti čakovečkoj sirotinji podijeli 300 forinti. Za jednu misu godišnje pavlinima u samostanu Svete Jelene u današnjem Šenkovcu, gdje je bila obiteljska grobnica Zrinskih, odredio je 1.500 forinti, a franjevcima u Čakovcu, uz ranije određenu sumu od 2.000 forinti, odredio dodatnih 500 forinti za gradnju samostana. U dodatku oporuke traži da se pokopa u kapeli obitelji Löbl u dominikanskom samostanu u Beču. Za uređenje te kapele i njeno održavanje odredio je 2.500 forinti. Grof Adam doista je poginuo u velikoj bitci kod Slankamena u Srijemu 19.kolovoza 1691. godine i pokopan u Beču.
Iako je u oporuci svojoj supruzi osigurao doživotno uživanje imovine, ugarska je komora proglasila obitelj Zrinskih izumrlom i započela s popisivanjem njezine imovine. Nakon dugotrajnih pregovora udovica je prihvatila godišnju sumu od 50.000 forinti i po isteku godine dana žalosti za mužem Adamom Zrinskim ponovno se udala. Dakle, već 1693.godine Ana Katarina Lamberg udala se za moravskog grofa Maksimilijana Arna od Vlašime. Pokretna dobra Adama Zrinskog, koja su se nalazila uglavnom u dvorcu u Pribislavcu, riznicu, zbirku oružja, slike i obiteljsku knjižnicu, odnijela je sa sobom u Moravsku u selo Bitov gdje je živio njezin muž.
Iz 1750.godine sačuvao se vrlo zanimljiv i dragocjeni opis dvorca u Pribislavcu. Župi (Mihovljan) pripadaju i sela Žiškovec, Gornji Pustakovec, Martane, Strahoninec, Savska Ves i Pribislavec. U Pribislavcu je utvrda istoimenog gospodstva (grofova Althan) koju je dobio Petar Zrinski poslije diobe Međimurja sa svojim bratom Nikolom. U Pribislavcu su uz utvrdu (kaštel) podignuti podrumi, vrlo njegovani vrtovi i druge zgrade potrebne za velikaška slavlja.
Na karti Međimurja tiskanoj u toj knjizi Josipa Bedekovića brojevima su upisana sva naselja u Međimurju.Rijeke i potoci ispisani su punim imenima.Ucrtane su i tadašnje ceste. Pribislavec nosi broj 44, te ima oznaku CASTELLA (dvorac). Osim te oznake postoje i znakovi za OPPIDA (trgovišta), ECCLESIA PAROCHIALIS (župna crkva), ECCLESIA FILIALIS (područna kapela) i VICI (sela).
Iz popisa svih kmetova Čakovečkog vlastelinstva 1764.godine vidljiva je nova upravna organizacija. Pribislavec je postao sjedištem španata. Ukupno je na Čakovečkom vlastelinstvu 11 upravnih jedinica: 5 španata i 6 judikata. Bili su to:
- SPANATUS PRIBISLAVENSIS
- JUDICATUS STANETINENSIS
- SPANATUS SUPERIOR KRALOVECZ
- JUDICATUS STEFFANEZENSIS
- SPANATUS BIELICENSIS
- JUDICATUS NOVA CURIA
- JUDICATUS LABSSINENSIS
- JUDICATUS RADZKANISENSIS
- SPANATUS MAGNI CAMPI
- JUDICATUS SUPERIOR HRASCZAN
- SPANATUS CSAKTORNIENSIS
Izvori informacija
– Josip Bedeković Natale solum, 1752 god.
– Josip Črep,Feštetići posljednji grofovi Međimurja
– Vladimir Kalšan Pribislavec 1367-2005
– Vladimir Kapun Međimurje 1918
Informacije prikupio i uredio:
– Saša Rakić
